Odlična
knjiga o Tarantinovim filmovima sa stajališta filozofije. Kako vele autori,
sedamnaestero filozofa besramno iskorištavaju Tarantinova postignuća sedme umjetnosti te iz njegovih djela izvlače
svaki mogući trag senzacionalističke metafizike i epistemologije. Kako piše na
poleđini knjige da samo mi kao čitatelji ove knjige možemo odlučiti da li su te
erupcije inteligencije cinično – hiponotična manipulacija našeg celebralnog
korteksa? Ili ih ipak na određeni način možemo povezati sa doista bitnim ljudskim
vrijednostima kroz vatrene jurnjave automobila , meksičkih obračuna sa
krvožednim vampirima i glavama koje eksplodiraju. Nadalje se postavlja pitanje,
da li možemo naviku filozofa da citiraju radove svojih kolega smatrati samo
prepuštanjem incestuoznim užitcima ili u tome ima i nečeg drugog? Primjera
radi, da li se prikazivanje amputiranih ušiju i analnog silovanja prenosi
dublja istina o vječnim vrijednostima? Nastavljajući besramno prepisivati
autorska egzistencijalistička pitanja Tarantinove filmografije mogu vam u
najkraćem mogućem obliku prenijeti kakvim se to sve pitanjima bave filozofi ove
knjige. Saznat ćete što nas Psi iz rezervoara mogu naučiti o
evoluciji saradnje među ljudima? Je li osveta mladenke iz Kill Billa opravdana ali istodobno i samouništavajuća? Možemo li se
potpuno složiti s nekim da se nešto dogodilo, a pritom neprihvatiti mišljenje
da je bilo riječ o čudu? Kako su na Vincenta iz Paklenog šunda utjecale njegove loše higijenske navike? Možemo li
reći da film Otporan na smrt govori o jednom razdoblju u kojem sve što se
dogodilo zapravo nestvarno? Zašto baš Tarantino? Autori naglašavaju da od svih
savremenih popularnih filmadžija, Quentin Tarantino snima najagresivnije
refleksivne filmove. Bilo da je riječ o dijalozima o Madonni, Lee Marvinu i
Fantastičnoj četvorki iz Reservoir Dogs ili pak filmu Death Proof, Tarantinovi filmovi su opsjednuti time da
autorefencijalno upućuju na svijest o svom položaju među djelima američke
popularne kulture. Pitanje se postavlja, da li filmovi poput Paklenog šunda i Kill Billa i sami potrošni
ili se uzdižu iznad kulturnih proizvoda na koje se odnose? Navode li ti
filmovi zaista na razmšljanje ili jednostavno elaboriraju površne geste koje
stvaraju iliuziju teorijske dubine pametnim aluzijama? Koja je Tarantinova
filozofija? Zna li on uopšte išta o filozofiji? Sve su to iscrpna pitanja koja
autori naglašavaju u predgovoru a detaljnom analizom ulaze u esenciju
filozofije i filmova kroz cijelu knjigu.
Osim što ćete saznate mnogo više o Tarantinovim filmovim, čak više nego
što ste mogli zamisliti, isto tako će te dobiti pristojan, vjerovatno mnogo
više od pristojnog, uvod u esencijalna pitanja i djelovanja filozofije.
Vjerujte mi, znam mnogo osoba koje su spremale ispite iz filozofije iz Richard
Greenovih i uradaka njegovih kolega.
Iako knjiga datira iz 2007. godine, pa samim tim u današnjem vremenu
nemamo ovakve interpretacije novijih Tarantinovih filmova, opet sa detaljnim i
itekako interesantnim etičkim pitanjima možemo pokušati i ova novija ostvarenja
posmatrati iz filozofskog ugla neobičnih pogleda. Rečeno je iz prostog razloga
što, kako su autori primjetili, Tarantinovi filmovi naglašavaju prije svega
akciju a tek potom kontemplaciju. Njegova omiljena strategija jeste potkopati
te konvencije kroz produžene dijaloge o temama koji nemaju ama baš nikakve veze
sa zapletom.
DOWNLOAD:
Objavi komentar