Odličan dokumentarac o najpoznatijem nekrofilu, ubici i kanibalu japancu Issei Sagawi koji je svoju popularnost stekao večernjim obrokom tople junske noći u Parizu. Iskompleksiran svojom visinom koja je daleko iznad prosjeka ,čak i po azijskim standardima, japanski briljantni učenik je od malena gajio simpatije prema visokim ženama sa zapada. Njegova svjesnost sopstvene neprivlačnosti je kulminirala do opsjednutosti savršenim ženama u tolikoj mjeri da Sagawina ljubav prelazi granice puke seksualne potrebe. Prvi pokušaj konzumacije mesnatih stražnjica i oblina upriličio je na visokoj profesorici njemačkog jezika. Njegov upad kroz prozor mlade i nage Bavarke u kasnim večernjim satima nije urodio plodom jer se ona probudila te ga glasnim vriskom natjerala u bijeg. Probudivši mu uspaljenu maštu, Sagawa je shvatio da itekako može svoje erotske fantazije pretvoriti u stvarnost odlaskom u Pariz prilikom programa razmjene studenata. Dok je studirao u francuskoj prijestolnici Sagawa je uočio visoku i lijepu evropsku ženu. Dvadesetpetogodišnja plavuša Renee Hartevelt je govorila tri jezika, došla je u Francusku iz Holandije sa ciljem dobijanja doktorata iz francuske književnosti. Sa svim svojim fizičkim karakteristikama plijenila je pažnju omalenog i ružnog japanca. Kako je Sagawa odrastao u poprilično imućnoj porodici, mogao je bez nekih većih problema platiti perspektivnoj holanđanki da ga nauči njemački jezik. Sve veća prisnost sa Harteveltovom probudula je u njemu intezivne seksualne porive prema njenom mesu koje su završile pucnjem u leđa i vrat za vrijeme recitiranja njemačke poezije. Napokon je pripadala samo njemu. Za predjelo je odabrao vrh lijeve dojke i komad nosa. Pokušao je sa stražnjicom ali bezuspješno. Dublje rezanje pomoću noža upriličilo mu je zadovoljstvo da mu se komad mesa u ustima rastopi poput tune u sushi restoranima. Bio je presretan, imao je cijelo tijelo samo za sebe. Nastavak apsorbiranja energije počeo je korišćenjem električnog noža, te grickanjem sirovog mesa dok je čekao ostatak mesa da se isprži pomiješan sa senfom. Pokušao je da pojede i odrezani anus, ali ga je miris uspio savladati i poslije prženja. Otkrio je da voli bedra. Ono što je ostalo od leša stavio je u svoj krevet da spava s njim. Kako veli, uistinu ju je volio, i ništa ukusnije nije jeo. Ipak, morao je još mnogo da uči da bude barem blizu majstora svog zanata poput gospode kao što su Andrei Chikatilo, Dahmer, Albert Fish ili Ed Gein, pa je veoma brzo i lako uhapšen. Ono što je bizarnije, jer kanibala je uvijek bilo i biće, je njegova sloboda nakon samo pet godina od ubistva. Kako, gdje i šta- otkrijte u dokumentarcu. Tih nevjerovatnih pet godina dalo mu je epitet sa početka teksta više negoli njegov istančani gurmanski ukus. Danas, Sagawa uživa biti u središtu pozornosti medija. Redovno gostuje u tv emisijama pričajući svoje fantazije i opisujući pripremanje svog francuskog obroka iz osamdesetih. Čak se i pojavljivao u nekoliko japanskih porno filmova te napisao četiri romana u kojima do detalja opisuje pojedinosti ubistva. Zahvaljujući medijima postao je, kako kaže, Godfather of Cannibalism . Rolling Stonesi su snimili pjesmu o Sagawinom krvavom djelu pod nazivom Too Much Blood. Pisao je sedmične kolumne za magazine o svojim fantazijama, čak je i pozirao za naslovnicu japanskog kulinarskog magazina.
OR DOWNLOAD
Objavi komentar