Konačan
dojam Luessenhopove verzije nastavka filma Texas Chainsaw Massacre iz 1974.
godine može se sagledati iz dva relativno različita i kontradiktorna ugla. Ako posmatramo Texas Chainsaw 3D u poređenju sa kultnim Hooperovim originalom onda je ova
potonja verzija itekako razočaravajuća.Iako
razočaravajuća sigurno ne i iznenađujuće podređena svom izvoru.Kultni Hooperov orginal nije samo najbolji
film kada gledamo domen njegovog podžanra već jedan od najboljih horora ikada.
Takvu predstavu šoka i užasa u naizgled apokaliptičnom krajoliku ni daleko veća
i kvalitetnija imena od John Luessenhopa nisu uspjela ne samo nadmašiti već i
približiti im se. Onakvo uništavanje
zidina nekadašnjeg kanona sedme umjetnosti zasigurno se neće nikada ponoviti. Stoga
je i očekivano razočarenje glede ove 3D verzije i neshvatljivost da su
producenti otkupili čak sedam TCM serijala koja imaju u planu snimati do 2020.
godine.Ipak, ako gledamo ovo ostvarenje
samostalno i neovisno od svog izvora dobićemo sasvim zadovoljavajući i
iznenađujuće solidan horor u ovom današnjem vremenu bombardovanja svakojakim smećem.
Texas Chainsaw uprkos mnogim greškama i odbojnostima ipak je ostao dosljedan hiper
realizmu te je uspio napraviti i korak dalje u vidu destrukcije demonizacije
ozloglašenih članova porodice Sawyer. Film započinje na završnoj sceni klasika, tamo
gdje je Tobe Hooper otvorio vrata mnogobrojnim nastavcima. Grupa redneka
opkoljuje kuću Sawyerovih kao dokaz da žitelji malog teksaškog gradića ne
pripadaju svi na istoj strani ekstremnosti već da pripadaju i onoj drugoj
suprotnoj skali bizarnosti. Sa svojim
uobičajenim folklorom u vidu nosanja prljavih potkošulja,kaubojskih šešira, pljuvanja na stranu u
kombinaciji sa dodirom međunožja uspijevaju zapaliti porodičnu kuću Sawyerovih.
Jedini preživjeli su tek rođena beba koju usvajaju tipični južnjački par i kako
to kasnije saznajemo mentalno zaostali Jed iliti Leatherface.U fokusu radnje je Heather (Alexandra Daddario), sa sklonostima i hobijem svoje prave porodice
saznaje da je usvojena i direktni nasljednik luksuzne vile u svom rodnom
teksaškom gradiću. Kada kažem sa skolonostima i hobijem svoje istinske porodice
onda želim reći da mlada djevojka radi u mesari te u svoje slobodno vrijeme
stvara umjetnost pomoću pilećih kostiju. Sa velikim stvarima dolaze i velike
odgovornosti jer pored besplatnog korištenja vile najljepša mesarka ikada mora
brinuti i o svom asocijalnom manijakalnom rođaku sa maskom u podrumu. Klasični pečat žanra sa odabirom glumaca u
kojem dominiraju depilirani nabildani manekeni i seksipilne ''barely legal''
tinejdžerke, koju pored Daddario predvodi i Tania Raymonde, nisu bile dovoljne
pa se moralo posegnuti i za nenadmašnim idiotskim konverzacijama u blago rečeno
očajnoj glumi. Osim što teksaški masakr
u 3D i nema nekih dodirnih tačaka sa 3D-om izuzev svega par scena ona je i
izgubljena prostoru i vremenu netačnih matematičkih osnovnih operacija
stvarajući konfuziju kod gledaoca.Dakle
ova beskorisna 3D verzija je ako pomno ispitamo i itekako zalutala u vremenu.
Na nadgrobnim spomenicima vidimo 2012. godinu, a izvorni događaji datiraju od
1973., što bi značilo da naša mlada junakinja bi trebala ustvari imati oko 40 godina!? Iako se predstavlja kao definitivni nastavak
pored navedenih grešaka ona takođe sadrži mnoštvo nelogičnih i neodgovorenih
pitanja preko koji se ne može tek tako preći ili zanemariti. Kako god, pored
svega ovaj film na neki svoj uvrnuti način ni u jednom svom dijelu nije postao
dosadan. Negdje je griješio, negdje prijatno iznenadio, sve u svemu nije toliko
razočarao. Bar ne onoliko koliko se očekivalo.
Objavi komentar